Tvivelaktig znači 'sumnjiv' ili 'dvojben'. To je zanimljiva riječ koja se ne pojavljuje često u svakodnevnim pjesmama, a ovdje je koristi sam pjevač da opiše sebe.
U pjesmi, Cornelis Vreeswijk pjeva: "Jag är en tvivelaktig figur" (Ja sam sumnjiva figura). Korištenje ove riječi daje uvid u njegovu samopercepciju i osjećaj marginaliziranosti, što je ključna tema pjesme o ljudima na rubu društva.
„Somliga går med trasiga skor” [Neki hodaju u poderanim cipelama] počinje jednostavnom, gotovo dječjom slikom, ali pitanje odmah postaje ozbiljno: „Säg, vad beror det på?” [Reci, o čemu to ovisi?]. Pjesma se zatim obraća Bogu koji možda dopušta takvu nepravdu, dok „blundar och sover sött” [zatvara oči i slatko spava]. Pomalo je smiješno, a još više zajedljivo pitati tko će se brinuti za poderane cipele kad je čovjek star i umoran. Cipele ovdje nisu samo obuća. One pripadaju ljudima koji nastavljaju hodati unatoč siromaštvu, umoru i osjećaju da ih nitko ne primjećuje.
Pripovjedač zatim razmišlja o prolaznosti: za sto godina građani više neće biti tu, netko drugi zauzet će njihovu stolicu, a mrtvi neće osjećati ni kišu ni sunce. Ipak, njemu je važno sačuvati vlastito lice skriveno u kosi voljene osobe: „Bara jag får ha mitt ansikte kvar / Dolt i min älsklings hår” [Samo da mogu zadržati svoje lice / skriveno u kosi svoje voljene]. To je nježan trenutak usred vrlo mračnih misli. On sebe naziva „en tvivelaktig figur” [sumnjivom, nepouzdanom osobom], kaže da iza ugla vreba smrt i na kraju se vraća poderanim cipelama. Hodanje traje sve dok čovjek više ne može hodati, a tada se vrag iz pakla dobro nasmije. Cornelis Vreeswijk, umjetnik povezan sa Švedskom i Nizozemskom, ovdje spaja društvenu nepravdu, crni humor, ljubav i smrtnost u pjesmu koja zvuči jednostavno, ali ne štedi ni Boga ni čovjeka.