Mane se odnosi na dugu, gustu dlaku koja raste oko vrata lava ili konja. To je reč koja se ne sreće često u svakodnevnom govoru, što je čini zanimljivom i jedinstvenom.
U pesmi, stih "run my fingers through his mane" (provući prste kroz njegovu grivu) stvara živopisnu sliku mira i bliskosti sa prirodom u rajskom okruženju. Ova reč dodaje poetičnost i dubinu viziji onoga što čeka na "dalekoj strani neba".
U pesmi „When I Get Where I'm Going“, Bred Pejsli i Doli Parton nas vode na prelepo putovanje u zagrobni život, ispunjen nadom i spokojem. Oni zamišljaju mesto gde će „spread my wings and fly“ [raširiti krila i leteti], bez tereta grehova i borbi koje su nosili godinama. Biće to mesto gde će biti samo „happy tears“ [srećne suze] i gde će njihova srca biti „wide open“ [širom otvorena] za ljubav, bez straha.
Posebno mi se sviđa kako opisuju ponovno spajanje sa voljenima. Bred peva o tome kako će „walk with my grand daddy“ [hodati sa svojim dedom] i reći mu koliko mu je nedostajao. To je tako dirljiva slika. Pesma nudi utešnu poruku da, uprkos „pain and so much darkness“ [toliko bola i toliko tame] u ovom svetu, postoji obećanje mira i radosti kada stignemo tamo gde idemo. Ne treba plakati za njima „down here“ [ovde dole], jer će oni biti u svetlu „amazing grace“ [neverovatne milosti].