Felgele znači „jarko žuto” ili „intenzivno žuto”. To je slikovit nizozemski spoj riječi koji opisuje snažno, blještavo žuto svjetlo pozornice u kojem klaun skače i nastupa.
Riječ je posebno zanimljiva jer naglašava kontrast između veselih boja i smijeha izvana te duboke tuge koju klaun skriva u sebi.
Ben Cramer, nizozemski pjevač, u ovoj pjesmi pripovijeda o klaunu koji je publici donosio smijeh, iako je u sebi nosio tugu. Stih „Hij was maar een clown, in 't wit en in 't rood” [Bio je samo klaun, u bijelom i crvenom] odmah ga smješta pod reflektore, u prepoznatljivu klaunovsku odjeću. „'t” je skraćeno od „het”, pa „in 't wit” doslovno znači „u bijelom”. On se smije i skače pod jakim žutim svjetlom, ali „onder die lach zat een droevig gezicht” [ispod tog smijeha bilo je tužno lice]. To je posebno tužan kontrast: publika vidi nastup, a ne njegovu bol.
Klaun živi sam u drvenim kolima, stari, a šešir mu je premalen i cipele prevelike. Ipak, daje sve od sebe „tot de laatste dag” [do posljednjeg dana]. Na kraju pada tijekom nastupa, kao i obično, publika se glasno smije, ali za njega je sve završilo. Pjesma je izravna i gotovo okrutna u toj sceni: ljudi se smiju njegovu padu, ne znajući da on više neće ustati. Nakon njegove smrti ostaje sjećanje na klauna s osmijehom, dok nitko nije poznavao „de pijn van z'n stille verdriet” [bol njegove tihe tuge].