Muurareita znači "zidari". To je zanimljiva riječ jer se odnosi na konkretno zanimanje, ali u kontekstu pjesme ima dublje, metaforičko značenje.
U pjesmi, stih "Meistä tuli muurareita" (Postali smo zidari) govori o tome kako su se snovi iz mladosti o "mijenjanju svijeta" pretvorili u svakodnevne, obične poslove. Riječ "muurareita" ovdje simbolizira tu transformaciju iz idealističnih sanjara u ljude koji obavljaju praktične, često naporne poslove, što je snažna poruka o odrastanju i suočavanju sa stvarnošću.
„1972” Anssija Kele vodi na susret bivših školskih kolega, gdje se nekadašnji snovi sudaraju sa sadašnjim životima. Kristian još pokušava uzgojiti brkove, Susanna je obrijala glavu i živi sa ženom, a Nummelin i dalje sjedi sam u kutu, baš kao prije. Rooppea je pripovjedač nekoć zavidno gledao, no sada mu na plesnom podiju hlače padaju do gležnjeva. Taj prizor je smiješan, pomalo neugodan i vrlo ljudski.
Središnji refren počinje rečenicom „Meidän piti muuttaa maailmaa” [„Trebali smo promijeniti svijet”]. Umjesto toga, društvo je postalo zidarima, taksistima, postolarima, samohranim majkama, prodavačima automobila, liječnicima i državnim službenicima. Na trenutak ipak mogu biti kraljevi. Stih „Mitä vanhemmiksi vartutaan, sitä tyhmemmiksi muututaan” [„Što smo stariji, to postajemo gluplji”] namjerno je grub, a šala o tome da ključ više ne odgovara bravi prati prizor odjeće koja leti kroz prozor nakon svađe. Na kraju Vuorinen, prijatelj iz školskih dana, više nema što reći osim „Oli kiva nähdä” [„Bilo te lijepo vidjeti”]. Pjesma tako niže kratke, smiješne i pomalo tužne susrete ljudi koji su nekoć znali sve jedni o drugima, a sada jedva pronalaze temu za razgovor.