Kruununjalokiviä doslovno znači „dragulje krune“ ili „krunske dragulje“. To je složena reč koja odmah dočarava sliku nečeg retkog, dragocenog i veličanstvenog.
U kontekstu pesme, pevačica kaže da nikada nije videla „dragulje krune“ (Kruununjalokiviä) niti „sabljarke“ (miekkakaloja) u Šangaju. Međutim, ona ističe da joj ništa od toga ne nedostaje jer je srećna sa voljenom osobom. Ova reč je zanimljiva jer je neobična za svakodnevni govor i dodaje dašak egzotike i luksuza, istovremeno naglašavajući da prava sreća leži u jednostavnim stvarima.
U pesmi „Shanghain Valot“ (Šangajska svetla) Annika Eklund nas vodi na putovanje gde shvatamo da su prave vrednosti često bliže nego što mislimo. Pevačica nam govori kako nikada nije videla svetla Šangaja, krunske dragulje ili sabljarke, ali kada je voljena osoba konačno pored nje, ništa joj više ne nedostaje. Nema potrebe da ide ni na zapad ni na istok, jer je sve što joj treba tu.
Kroz stihove „Siis loistakoon Shanghain valot / Tai valaiskoon / Yötä New Yorkin talot / Mä suljen silmäni / Nukahdan / Sun viereen / Viimeinkin“ (Neka sijaju svetla Šangaja / Ili neka osvetljavaju / Noć zgrade Njujorka / Ja zatvaram oči / Zaspim / Pored tebe / Konačno), Annika nam poručuje da spoljašnji sjaj i daleke avanture gube smisao kada pronađemo mir i sreću u neposrednoj blizini. Njen fokus nije na egzotičnim iskustvima, već na jednostavnosti i dubini prisustva voljene osobe. Čak ni „sirena“ je ne bi mogla zavesti, jer je disanje voljene osobe najlepša melodija koju želi da čuje.