Заря znači 'zora'. To je poetska riječ koja se često koristi u ruskoj književnosti i glazbi za opisivanje prekrasnog prijelaznog trenutka između noći i dana.
U pjesmi "Na Zare", ova riječ nije samo naslov, već i ključni motiv. Ponavlja se kako bi se naglasila tema novog početka, nade i buđenja, stvarajući snažnu sliku svjetlosti koja dolazi nakon tame. To je riječ koja nosi duboko simboličko značenje i daje pjesmi eteričnu atmosferu.
„Na zare“ znači „U zoru“, a cijela pjesma djeluje poput kratkog, sanjivog putovanja kroz noć prema prvom svjetlu. U stihovima se izmjenjuju „нощь, печаль и блеск души“ [noć, tuga i sjaj duše], mjesečina, svibanjska kiša i rosa na zemlji. Slika je nježna, ali nije potpuno mirna: uz sanjivi sjaj dolazi i „громкий смех и райский мед“ [glasan smijeh i rajski med], pa se tuga i radost pojavljuju jedna uz drugu.
Najvažniji motiv vraća se poput poziva koji se ne može ignorirati: „На заре голоса зовут меня“ [u zoru me glasovi zovu]. Pred kraj se taj poziv širi i prema nebu: „На заре небеса зовут меня“ [u zoru me nebesa zovu]. Zajedno sa slikama sunca, zvuka srca, plahog pogleda i snage ruku, tekst govori o trenutku kada se san približava ostvarenju. Ruski izraz „на заре“ jednostavno označava zoru, vrijeme kada noć prelazi u jutro. Ljepota pjesme je u tome što ne objašnjava kamo glasovi zovu pripovjedača, nego ostavlja taj smjer otvoren, negdje između zemlje, zvijezda i neba.