Incoscienti znači 'nesvjesni' ili 'bezobzirni'. To je snažna riječ koja opisuje mlade ljude koji žive bez previše brige za posljedice, često vođeni emocijama i impulsima.
U pjesmi, Achille Lauro koristi ovu riječ kako bi opisao mladenačku nepromišljenost i strast, pjevajući o "incoscienti giovani" (nesvjesnim mladima) koji proživljavaju intenzivne ljubavi i izazove. Riječ savršeno dočarava duh mladosti, slobode i pomalo divlje, neukrotive energije.
Achille Lauro u ovoj pjesmi donosi priču o dvoje mladih i nesmotrenih ljudi koji bježe od tuđih očekivanja. Pjesma počinje teškim obiteljskim uspomenama djevojke čiji otac nikad nije bio tu, a stih kaže: "Tutto quello che hai passato è un'università" (Sve što si prošla je pravo sveučilište). Ljubav ovdje nije mirna luka, nego kaos. Lauro uspoređuje njihove osjećaje s nevremenom: "L'amore è come una pioggia sopra Villa Borghese / E noi stiamo annegando" (Ljubav je kao kiša nad parkom Villa Borghese / I mi se utapamo). Villa Borghese je poznati, elegantni park u Rimu, pa je slika potpunog pljuska i utapanja na tako lijepom mjestu prilično upečatljiva.
Kroz tekst se stalno provlače noćni, pomalo filmski detalji: spavanje u autu marke Peugeot ("Dormivamo in un Peugeot"), krađa cvijeća i bježanje od sudbine roditelja. Refren donosi onu tipičnu, pretjeranu mladenačku dramu gdje se kune da će umrijeti mlad ako ga ona ne voli ("Se non mi ami muoio giovane") i obećava poziv s odmorišta na autocesti: "Ti chiamerò da un Autogrill" (Nazvat ću te s Autogrilla). Autogrill je u Italiji kultni lanac odmorišta i benzinskih postaja uz autocestu, simbol putovanja i usputnih stanica usred noći. Cijela stvar završava s pola popušene cigarete i rastankom ("Mezza sigaretta e dopo addio"), ostavljajući ih točno onakvima kakvi jesu: vječni, slomljeni i lakomisleni klinci.
Achille Lauro umjetničko je ime talijanskog pjevača i repera Lauroa De Marinisa. U njegovu radu susreću se rap, pop i rock, a scenski nastupi često su jednako važni kao i same pjesme.
Na Festivalu di Sanremo predstavio je pjesme "Rolls Royce", "Me ne frego" i "Domenica". Među njegovim albumima su Pour l'amour, 1969 i Lauro; posebno je zanimljiv 1969, na kojem se udaljio od ranijeg trap zvuka prema glam rocku i popu.